Ima li ista opojnije za nas krhki ego nego kad taj neko vaše dijete usporedi sa svojim, pa kaže "ali onaj moj je sve suprotno"? Znam da ćete sada pomisliti da vam to ne prija i kako vi zapravo niste takvi ali budimo iskreni, to nam godi najviše!
E sada smo stigli do faze tri u tom međusobnom baratanju komplimentima. Da, da, imamo i fazu tri.
To je ona faza kad sve gore navedeno pada u vodu! Ili da ta voda pada po vama, ledeno hladna!
Pa kaže" Ti si samo imala SREĆE"?!?!?!?!
Bog ti dao mirno dijete?!?!?!?!?!
Ja sam bila mama koja godinu dana nije smjela sa djetetom ući u tržni centar i proći pored onih autića koji gutaju markice ko ludi! Jer ukoliko Leon ne dobije priliku da na tim dosadnim autima potroši pedeset maraka, on je u stanju da vršiti satima. Kad kažem "vrišti", to nije ono glasnim žicama "vristi", to je vise ono "svakim kubnim centimetrom svoga tijela vrišti"!
Ili ukoliko odlučim da ga odnesem i izađem iz centra osramoćena, u stanju je da se toliko migolji da je to kao da u rukama držiš roj osa!
Ja sam bila mama djeteta zbog kojeg sam hladno razmišljala da se zabijem autom u zid jer je on napade agresije imao svaki put kad ga svežem u dječje sjedište. Bukvalno to mi je jedino preostajalo kao objašnjenje zašto je važno vezati se! Jer nijedno drugo objašnjenje nije moglo da prođe do njegovog mozgića od te užasno iritantne frekvencije koju njegova mala glavica proizvodi.
Ja sam bila mama djeteta od godine i po koje je svojoj pedijatrici robota teškog dvije kile bacio direktno u lice! E tada je naizgled krajnje sramotna situacija postala prekretnica u našim životima. Doktorica je mirno sjela u svoju stolicu, obrisala krv sa svog lica. Daaa, raskrvario joj nos! I staloženo i mirno rekla " Ne bih željela da vas ovaj prijedlog uvrijedi, ali mi imamo ovdje u poliklinici dječjeg psihologa, i ja bih vam predložila da porazgovarate sa njim. Ako će vam biti šta prijatnije i ja bih voljela da sam svoju djecu vodila psihologu kad su bili mali." U tom trenutku sam bila otvorena za sve prijedloge! Da mi je rekla namažite se ptičjim govnima, to bih uradila! Istog trena smo se premjestili u drugu ordinaciju, psiholog je Leona spustio u kutiju sa pijeskom da se zabavi, a mene lijepo ugostio na taj čuveni sramotni kauč. Brzo smo došli na temu da dijete odgajam sama, da sa ocem nemam nikakav kontakt jer se ne slažemo, da ja osjećam krivicu jer Leon odrasta bez oca, da ja popuštam jer želim da mu to nadoknadim i onda zaključak! JA Leonu ništa ne dugujem! JA tuđe greške nisam dužna da ispravljam. JA ulažem vanljudske napore da mu priuštim dom, zaštitu, ljubav. Sve preko onoga sto mu već pružam je privilegija. A privilegije treba zaslužiti. Na privilegijama Leon treba naučit biti zahvalan.
Nakon tog prosvjetljenja ja sam kontrolu nad Leonom, nad domom, nad životom preuzela u roku od tri dana. Taj razgovor sa psihologom je koštao. I to su najbolje potrošene pare u mom životu!
Četvrti dan smo otišli u centar i prošli pored igračaka. Leon se po običaju bacio na pod i derao, a ja sam samo produžila dalje i sjela popiti kafu. Gledala sam ga, a opet u njegovoj perspektivi sam sigurno izgledala daleko. On je plakao, ja sam mirno sjedila i to je trajalo prilično dugo dok sam nije prišao potpuno miran i zagrlio me. I izvinuo se. I NIKAD vise nismo imali taj problem.
Ovog ljeta na moru je iz čista mira na plaži počeo da se najiritantnije krevelji i plaće. Ništa ga nije moglo smiriti i jednostavno nije želio da sluša. Uzela sam ga u ruke, odnijela 15 metara od mene, tu ostavila i mirno rekla da tu može da stoji i plaće. I plakao je! A ja sam opet mirno kiselila nogice. Lamija se već lagano počela od sramote pakovati da ide sa plaze, Česi su me prezrivo gledali, a onda je Leon ušutio i pozvao me da dođem. Tiho je rekao "izvini i želim biti sa vama". Rekla sam mu da prije nego se vrati na plažu, da mora da se zahvali moru jer je tako lijepo, nebu jer je tako plavo, suncu jer sija, Bogu jer nas je ovako nagradio i mami jer nam je sve ovo omogućila.
Sve je to kroz malecke suze izgovorio na glas, a oni Česi koji su me maloprije gledali sa prezirom sada samo sto nisu oduševljeno zapljeskali! A vala i zaslužila sam taj pljesak!
U nekim trenucima odgoja sam sigurno ljudima sa strane izgledala neuravnotežena i luda.
Niko mi nije rekao da one magične odgojne metode koje kruže internetom često ne rade. Da postoje djeca kojima kada kažeš "Ako uradiš stvar A, dobit ćeš stvar B" uvijek imaju neočekivan odgovor. Niko nikad nije rekao da dijete na to kaže "Ne želim stvar B i boli me briga" Ili da će da vam kaže "Ako uradim stvar A želim stvar i B i C i Xtreme D"
Ali Leon je od jednog ekstremnog djeteta koje je bilo u stanju da ti odgrize nos i pljune ti ga u lice stvarno postao dijete kao iz reklame kojeg svi vole. Tačno je da on i sada sa vremena na vrijeme gura te svoje granice ali ja sam uvijek tu da gurnem nazad.
Jer ja nemam muškarca sa kojim mogu podijeliti uloge dobar policajac-los policajac. Moj svaki dan od jutra do 8 sati uvečer kada Leon ide da spava je balansiranje između zlikovca i heroja, između oca i mame, između discipline i maženja. I sve je to dozvoljeno do vremena kad u krevetu svaku noc postajem njegov super junak koji otjera babaroge i SVAKU noc kaže istu rečenicu "Laku noc i volim te najviše na svijetu"
Nema komentara :
Objavi komentar