Kako da vam briga o sebi postane rutina?

subota, 14. travnja 2018.



Prije par dana u jednoj radijskoj emisiji sam pričala o problemima sa kojima se samohrani roditelji susreću. Da bih ovaj tekst napisala što kraće, preskočit ću sve probleme sa sistemom, institucijama, financijama i evo pred vas ću staviti najjednostavniji problem. Kako preživjeti dan kao roditelj?
Kako stići sve obaveze u slučaju kada nema onog drugog? I kako u ionako kratkom danu da pronađete vrijeme i za sebe?
Briga o sebi je aktivnost učinjena sa ciljem poboljšavanja fizičkog, mentalnoga i emocionalnog zdravlja. Ona nije prioritet mnogim mama pogotovo kada se bore da ispune sve obaveze. 
Ali uz malo planiranja možete ubaciti i rutinu brige o sebi. 
Briga o sebi je važna ukoliko želite da redukujete stres kojem se svakodnevno izloženi. Tih par minuta u danu posvečenih sebi učinit će čuda za vaše raspoloženje. Vremenom čete primijetiti i poboljšanje u odnosima sa drugima i što je najvažnije poboljšanje odnosa sa vašom djecom. Kada napunite svoje baterije skloniji ste da dajete i učestvujete više u njihovim životima. 
Upravo iz ovog razloga je briga o sebi jednako važna kao i biti majka. 
Jer šta možete ponuditi i dati ako ste i sami prazni i iscrpljeni. 
Kako početi? 
Ja sam počela pisati u notes obaveze i planove. Napravila sam sebi "bullet" rokovnik i planiranje svakog sljedećeg dana  je postalo zabava. Zvuči smiješno pisati dnevnik? Pa zamislite samo da sam patila jako dugo od nesanice jer mi je svega bilo previše i noću kada sam trebala da spavam ja sam razmišljala šta moram da završim sutra, šta ću da kuham, gdje treba da odem i to je bilo iscrpljujuće. 
Predvečer, sada kada me čeka haotičan dan, ja to sve stavim na papir, obojim veselim bojama i u krevet idem rasterečena da ću sutra nešto zaboraviti.

Tada sam primijetila da i u najluđem danu postoji sigurno sat vremena koji mogu posvetiti sebi. Shvatila sam gdje griješim. Najveća greška mi je bilo uvjerenje da ja dan trebam "preživljavati". Kada sam promijenila uvjerenje da dan trebam "proživjeti" sve mi se posložilo. Ovo je bio moj AHAAA momenat!

1. Znači prije svega treba promijeniti uvjerenje. Dan trebaš PROŽIVJETI a ne PREŽIVJETI. Imaš pravo da uživaš!

2. važna stvar je izbjegavati situacije i ljude koji vam donose nemir i čine vas nesretnim. Sebično je ali neophodno.
Takvi nemaju mjesta u vašim životima. Fokus je na vama.

3. Izbjegavate korištenje društvenih mreža pred spavanje ili čitanje poruka odmah ujutro. Dokazano je da takve stvari remete san a dobar SAN je na vrhu prioriteta kada je u pitanju briga o sebi. Pokušajte meditirati pred spavanje, a ujutro osnovnu higijenu doživite kao ritual a ne kao obavezu.

4. Sjećate se onog "bulet" rokovnika sa početka? Eh u slobodno vrijeme upišite kao obavezu da uradite nešto lijepo za sebe. 

5. Naučite da kažete NE. Ne. i ne! To je nešto najljepše! Opet da se vratimo na vaše obaveze i rokovnik, držite se svojih obaveza i ne dozvolite da vam neko poremeti plan. Jedno jednostavno NE tu završava posao. Zaboravili ste da je fokus na vama?

6. Pišite vaša osjećanja na papir umjesto da ih kupite u sebi. Vjerujte mi pomaže!


I nemojte da pomislite da je kod mene sve u svakom trenutku pod kontrolom. Od krvi i mesa sam baš kao i svi i dese mi se stvari koje me izbiju iz kolosjeka. Ono što je važno je da ne dozvoljavam da me bilo šta učini da se osjećam pobijeđenom. Podignem se, uzmem svoje planove u ruke i krenem u dan. Jedan malac računa na mene.









Koliko nam djeca provode vremena pred ekranom?

nedjelja, 8. travnja 2018.


“Elektronska dadilja” je sigurno svakoj mami dobro došla kada joj je trebalo par minuta slobodnog
vremena koji neće biti prekidano dječjim mnogobrojnim zahtjevima. Sve smo imale onaj trenutak kada zamrljane u kuhinji pravimo zapršku; a na platama se kvrčkaju još dvije šerpe spremne da provriju, a vaše dijete baš u tom trenutku kada vam je i 3 para ruku nedovoljno traži da mu nacrtate kučicu. U tim trenucima jedino vam preostaje da nožnim prstima dohvatite svoj mobitel i dodate djetetu da igra Angry Birds dok vi ne završite sve što ste započeli u kuhinji. I stvarno mnogi eksperti kažu da nema ništa loše u umjerenom korištenju tehnologije među djecom.

Svi znamo da tehnologija ne može i ne smije biti zamjena za igru sa igračkama, čitanje knjiga, 

vrijeme provedeno napolju, druženje sa vršnjacima.

Zato moram da postavim pitanje “Gdje je granica između dovoljno i previše?”
Nadzor i ograničavanje vremena provedenog pred ekranom je postalo vrela tema na internetu.

U zadnje vrijeme sam naletila na razne članke od toga da jedni pišu da li treba dozvoliti bebama korištenje tableta do toga koliko video igre izazivaju agresiju kod djece.
Moramo se pomiriti sa činjenicom da živimo u digitalnom dobu i teško da je moguće oduprijeti se tehnologiji. Sa druge strane činjenica je da djeca koriste tehnologiju i u edukativne svrhe.





Pretjerano korištenje tehnologije vezano je za mnoge probleme sa zdravljem kao što su gojaznost, psihološki poremećaji, nesanica i poteškoće u učenju.
Uzimajući u obzir ove rizike roditelji su dužni da imaju jasan pristup tehnologiji.

Evo par savjeta kako samo ja (mama dječaka koji je napamet naučio svaki video od Serbijana) to vrijeme provedeno uz ekran ograničila:
Za vrijeme jela sam zabranila korištenje smart uređaja i TV. Ta zabrana je važila i za mene! Morate shvatiti da su djeca naši imitatori i zato je prirodno odgajanje vlastitim primjerom.
Na sve uređaje sam instalirala Screen Time aplikaciju i preko nje na svom telefonu pratim koliko vremena moj sin provodi igrajući video igrice.
Dodatno vrijeme (a to je dodatnih 15 minuta) Leon ima priliku da “zaradi” ukoliko uradi jedan kućanski posao po izboru.
Telefon mi je na silent modu u kući UVIJEK i trudim se da sam stvarno “prisutna” kada Leon ima potrebu da razgovara.
Vrijeme pred spavanje je striktno bez smart uređaja i sve uređaje punim isključivo u kuhinji.

Kao što vidite najviše promjena se tiče i mene. Čvrsto vjerujem u odgajanje vlastitim primjerom. Pored vremena koje djeca provode na smart uređajima važan je, ako ne i važniji, i SADRŽAJ. Smart uređaje možemo koristiti i da učimo, stvaramo i saznajemo o svijetu. Naša dužnost je da djeci pokažemo kako primjerom.
Digitalno doba je nastupilo i to se ne može promijeniti. Važno je da naša djeca nauče da žive u ovom dobu i to mogu samo uz naše vodstvo i podršku.





 

Da li je vaše dijete manipulativno?

četvrtak, 5. travnja 2018.

Jutros uz kafu raspravljam sa sestrom o problemu kojeg primjećujem u Leonovom ponašanju. On je zdrav i prav dječak od 5 godina koji još uvijek ima potrebu da mu ja navlačim čarapice iako je potpuno sposoban da to sam uradi. Pretražujući sinoć članke o odgoju nailazila sam na pojmove kao što su lijenost pa čak i manipulativnost. Moja sestra je sva moja zapažanja kratko prokomentarisala da to treba samo "izdegenečit", tipično balkanski. Sreća ili nesreća je da sam Leonova mama upravo ja pa sam odlučila dublje zaći u taj problem.

Kao što vjerovatno svi znate ja sam ona mama koja je napravila mikro svemir u ova četiri zida za svog sina jer svijet i okolnosti koje nas čekaju izvan tog našeg svemira su više nego što jedan petogodišnjak može da podnese. U toj mojoj potrebi da ga zaštitim od tih okolnosti ja sam pokušala u ovom našem mikro svemiru stvoriti sigurnu i nježnu sredinu. Pokušala sam na što više njegovih zahtjeva odgovarati sa DA. I stvarno, kada stvari funkcioniraju lijepo, kada ste odmorni, smireni, lako je na dječje zahtjeve odgovarati cvrkutavim DA. Vjerujem da je to snažan alat uz pomoć kojeg vašoj djeci stavljate do znanja da su vam dragocjena i da se njihov glas čuje. Na ovaj način gradite povjerenje jer vaša djeca shvaćaju da čete uvijek biti tu za njih. 

Ali kako se postaviti kada stvari i ne idu tim savršenim tokom po scenariju iz knjiga psihologije?
Šta ako vas se desi dan kada ste stvarno iscrpljeni, nervozni i kada je vaša fizička i emotivna snaga na rezervi? Tim danima ja često dobijem prkos, neposluh, agresivno ponašanje od Leona i tada je stvarno teško biti tu za njega kada od mene traži da uradim nešto što on može da uradi sam.
Porazno priznajem, takva iscrpljena, da on možda to i ne zaslužuje. 
I razumijem i sebe. Nije uvijek lako. I nisam svemoguća mama. Ali zato jesam svjesna mama koja sebi da prostor i vrijeme da te emocije reflektuje. 

Svako jutro, kada nemamo mnogo vremena da krenemo iz kuće, Leon od mene traži da mu navučem te čarapice i patike iako i on sam zna to da uradi. Šta ako nije problem u tim čarapicama?
Kada vaša djeca od vas traže stvari koje su savršeno sposobna da urade sami, vjerujem da se tu dešava mnogo više stvari od samo lijenosti i manipulacije. Vjerujem da je to njihov način da se povežu sa nama i da nam kažu "Trebam te, budi mi bliže". 
Kada bi nam to na glas izgovorili doveli bi se u ranjivu situaciju gdje je rizik od odbijanja prevelik i zato se fokusiraju na nešto površno kao što je oblačenje čarapica. 
Ovakvi zahtjevi uvijek dolaze poslije nekih stresnih događaja ili emocija koje nisu najbolje savladali. 
Na neki način vaše dijete vas pita "Da li me i dalje voliš, hoćeš li i dalje biti tu za mene?"
Kada to sagledate iz ove perspektive bit će vam lakše proći kroz navedene situacije.

Vjerujem da kada bi mogli sagledati te dječije zahtjeve kao potrebu za konekcijom, a ne kao manipulativne igrice moći, mi bi smo mogli stvoriti veze sa našom djecom temeljene na povjerenju.

ZAPAMTITE: Vi i vaša djeca ste u istom timu. Odgoj nije borba roditelj vs. dijete. 

"Mentalna uokvirenost" kao dijagnoza?

ponedjeljak, 2. travnja 2018.

Danas sam u čavrljanju sa jednom djevojkom čula moj novi omiljeni opis osobe koja ne vidi dalje od svog nosa. Danas pišem o stanju kojeg je ona nazvala "mentalna uokvirenost".
Znate, da bi se čovjek razvijao, potrebno je da postane svjestan svojih grešaka. Kada shvatimo naše padove i nedostatke, naučimo kako bezbolno ploviti našim sudbinama. Finalni zaključak apsolutno svakog problema je da je riješenje uvijek u nama samima.
Ja sam prošla i prolazim i sada svašta sa raznim tipovima ljudi. Neki će reći da su to loša iskustva.
Za mene je loše iskustvo samo ono iz kojeg ništa nisam naučila. Moja iskustva iz kojih sam učila su moje skupe škole i ne bih ih nikada promijenila.
Ta moja iskustva su me dovela u stanje svijesti gdje u najstresnijoj situaciji ja tražim nešto lijepo.
Danas je to nešto lijepo razgovor sa djevojkom koja me inspirirala za ovaj tekst.
Pored toga što nosim titulu mame, izrazito se ponosim svojom sposobnošću da svaku lošu situaciju preokrenem u svoju korist. Kada mi se desi stresna situacija kao što je taj "kontraverzni" tekst u novinama od prije par dana, ja taj stres pretvorim u produktivnost. Nepravdu koja mi je pričinjena sagledam kao priliku da tu svoju sposobnost, kojom se toliko dičim, testiram.
Ja ću od problema napraviti paradu mojih uspjeha. Kada me neko pokuša oboriti ili obezvrijediti, shvatit ću to kao izazov da postanem brža, bolja i pametnija.
Kukanje, krivljenje drugih i tapkanje u mjestu nije izbor. To rade "mentalno uokvireni" ljudi.
Oni nikad ne naprave taj prvi korak, a to je priznavanje greške. Zapnu u mjestu i u stanju su godinama da krive cijeli svijet za njihove pogrešne izbore. Oni nikada ne prigrle tu jedinstvenu priliku koju haos pruža. Ta prilika je uvijek životna LEKCIJA.
Kada propustiš sve prilike da narasteš završiš u tom mentalnom okviru.
Sa tog mjesta, odnosno iz tog stanja, percepcija je ograničena i često situacije u koje se dovedemo djeluju beznadežne.
Kriviti druge, upućivati na njihove greške nikad nikome nije donijelo mir kojem svaki čovjek teži.
Prigrli haos. Haos je prilika da rasteš.

Postoji li formula za sreću?

subota, 24. ožujka 2018.

Današnju sam subotu cijelu provela na jednom seminaru. Stigla sam kući mrtva umorna kada je već prilično pao mrak. Imala sam snage samo da izljubim Leona i da se srušim na krevet. Nisam bila u stanju ni da izgovorim svoje ime. Mogla sam biti bilo gdje drugo na danas ali moj izbor je bio znanje.
Zatvorenih očiju dozvoljavam tim informacijama da pronađu svoje mjesto u mojoj glavi. 

U tom mi ulijeće Leon u sobu i kreće da uzbuđeno da skače po mom krevetu. 
To je onaj trenutak kada bi se neki drugi roditelj izgalamio i poslao dijete u dječju sobu jer je došao kući umoran. I ja bih tako sigurno reagovala da nisam ove trenutke u odrastanju osvijestila. 
Ja znam zašto moj sin izvodi salto i ostale akrobacije po mom krevetu. On je u stanju i da na rukama hoda noćas samo da bi privukao moju pažnju. Ja znam da sam mu danas nedostajala.
Nisam mogla da se ne zapitam da li ja nalazim balans između uspjeha i roditeljstva?
Kakav bih ja bila roditelj da nisam uspješna?
 I da li je uspjeh sreća?
Danas sam naučila da je za uspjeh dovoljna prilika i spremnost da se ta prilika iskoristi.
Prilika je oružje kojim postajete sretni. To oružje možemo iskoristiti samo ako smo spremni donijeti odluku. Kažu da se više gubi na odlukama koje nikada nisu donesene, nego na odlukama koje su pogrešno donesene. 
Kao što vidite sreća i uspjeh su usko povezani. 
Da li mislite da li bi moj Leon bio sretniji da je mama pored njega 24 sata dnevno? Odmah da znate bila sam prve tri godine njegovog života i to su moje najvrednije godine. 
Ali da li je sada njemu potrebnija mama koja sedam dana u sedmici bulji bez prestanka u televizor samo da ne bi razmišljala o neplaćenim računima ili mama uspješna, sretna i zadovoljna koja odvoji nedjelju, provede kvalitetno vrijeme i posveti se njemu maksimalno jer više nema briga?
Iskreno vaš odgovor nije ovdje ni bitan jer sam bila i jedna i druga i garantujem vam životom da je ova druga bolja. Nema dileme! To je bila TA moja odluka. 
Ja sam odlučila da sanjam i dam sve od sebe da svoje snove ostvarim.
Ja sam sanjar kome su do sada snovi srušeni do temelja par puta. Od dana kada su mi snovi srušeni gori je samo dan poslije i jutro u kojem se budim bez snova. Jer bez snova i želja ja nemam razlog da ustajem iz kreveta. 
Moji snovi i želja da ih ostvarim su snaga koja me pokreće.

I neka se nas dvoje poželimo. Ovako sigurno više cijenimo naše trenutke.
Pogotovo ovaj sada... Kada poslije uspješnog dana u zagrljaju mi zaspi on. Sve što radim za njega, za nas, sve vrijedi. 
Ovaj trenutak je moj balans.



O samopoštovanju

utorak, 20. ožujka 2018.

Gledajući naše rijaliti programe shvaćam da živimo u vremenu epidemije manjka samopoštovanja. To utiče na svaki aspekt naših života, od toga kako sebe doživljavamo do toga kako reagujemo na različite situacije u životu.
Kada se negativni utjecaji i negativne misli natalože u nama, to će sigurno imati utjecaja na sva iskustva koja nam se dešavaju.
Vremenom manjak samopštovanja umanjuje kvalitet našeg života. U krajnjem slučaju može dovesti do anksioznost i depresije pa i one sa tragičnim posljedicama.
Često kao uzrok ovakvog ponašanja se spominje djetinjstvo u disfunkcionalnoj i nasilnoj sredini. Takvi obrasci ponašanja se nastavljaju i u odraslom dobu.
Može biti podstaknuto i stresnim životnim događajima.
Ono što je strašno je način na koji se taj nedostatak manifestuje.
Sa jedne strane manjak samopoštovanja nas dovodi u situacije gdje donosimo pogrešne, samodestuktivne životne odluke kao što su tolerisanje zanemrivanja i agresije u vezi, sklonost promiskuitetnom ponašanju, zloupotrebi opijata i samoozlijeđivanju. Zvuči vam možda poznato? Samo prebacite kanal na trenutno omiljenu narodnu zabavu i prepoznat ćete pojedince.
Sa druge strane zbog manjka samopoštovanja imamo potrebu poniziti i uvrijediti druge ljude samo da bi na tren umrtvili taj osjećaj bezvrijednosti.
Je li vam zasmetalo sto je cijeli tekst napisan u prvom licu množine? Ukoliko niste tip žene koji drugu ženu naziva kurvom ovaj tekst ionako nije za vas ali ga pročitajte ipak. Služit će vam u onim trenucima kada neko bude imao potrebu da vas uvrijedi. Lakše će te se nositi sa uvredama kada shvatite iz kakvog mračnog mjesta, ta osoba koja vas vrijeđa, dolazi.
Ali ukoliko si svaku rečenicu ovog teksta doživjela kao na prevaru izvučeno  priznanje zbog kojeg sada osjećaš bijes, zaustavi se i udahni duboko. Taj nemir koji te razdire šteti samo tebi. Sebe nećeš zavoljeti više ako nekog drugog povrijediš.
Zahvalnost je prvi korak prema sreći. Ako se odlučiš na taj put srest ćemo se i ja ću da ti pružim ruku.
Biram da budem žena koja druge ohrabruje.
Odbijam da budem ona koja podmeće nogu na kvarno.
Probaj i ti...








Post Ads (Documentation Required)

Author Info (Documentation Required)

 
BLOGGER TEMPLATE BY DESIGNER BLOGS