Ljubav

nedjelja, 26. veljače 2017.


Ona je odavno zagazila u svoje šezdesete godine. I dalje se ispod nemilosrdnih tragova godina nazire ona ljepotica od dvadeset ljeta, koja ponosno kreće na studij medicine. Sanjala je velike snove o doktoratu iz psihologije. Vjerovala je da može promjeniti svijet. Promijenila je onaj svoj.
Neplanirana trudnoća, propali brak, jedna velika ali nesretna ljubav su je ostavili slomljenu sa troje male djece.
Gurala je neumoljivo dalje. Često nije imala snage i tonula je do samog dna.
Strah je tjerao dalje. Strah da ako ona stane i odustane šta će biti sa ta tri para okica koje imaju samo nju. Šta bi oni bez nje?
Danas smo dan provele u dugom razgovoru. Ona i ja, slika njene prošlosti.
"Samo nemoj ostati sama" ponavljala je.
Djeca porastu i postanu ljudi. Stvore svoj život i idu dalje. Ona je ostala sama.
Mnogo sam razmišljala o tome i zaključila da su sve blokade za novu veliku ljubav još u meni.
Strahovi da će još neko da me iznevjeri.
Da ćemo nekog pustit u život Leon i ja i da će taj neko da ode. Falio bi nam, pomišljam. Najbolnije bi mi bilo kad bih shvatila da fali Leonu.
A i kako da postanemo dio nečijeg svijeta kad od straha vise nikad ne bi pustili ovaj nas svijet koji smo sami izgradili?
Kako da ja odustanem od ovih snova da bih gradila sa nekim zajedničke?
A nemam garanciju da se neće srušiti.
Nemam mreže koja će me spriječiti da opet ne padnem na hladan beton.
Strah me. A ja ne želim život da provedem u strahu.
Zato ću da sanjam o nekome ko će da se sljubi njegov svijet sa našim. Niko neće odustajati od svojih snova, samo ćemo ih utrostručiti!
Sanjat ću o rukama u kojima ću biti sigurna. Neće mi trebati nikakva garancija. Jednostavno znat ću. Osjetit ću.
Doći će u trenutku kad mi neće biti potreban i učiniti da osjetim da mi je on drugo najpotrebnije biće na planeti.
Dane ćemo ispraćati uz čašu vina i sa osjećajem da je sve što smo tražili po svijetu sada tu u toj dnevnoj sobi. Uvjerenje da više nema potrage ni lutanja za laku noć. Mir.
Učit će Leona trikove sa loptom na savršen proljetni dan a ja ću se iz hlada gušiti u "punoći" koju osjećam. Možda i malo cmizdriti. Imam ja običaj pustiti rijeku suza u takvim sretnim trenucima.
Jer ja to zaslužujem.
Ja se tog dana ne bojim.
Ja vjerujem u ljubav.



Preživjeti Valentinovo sami?

subota, 11. veljače 2017.

Dok sam bila mlađa prezirala sam Valentinovo. Moji stavovi o slavljenju ljubavi jedan dan u godini su uvijek bili cinični. Za mene je Valentinovo bio obični, komercijalni, američki proizvod. 
Čovjek bi pomislio da sa godinama cinizam i prezir prema komercijali treba da raste zar ne?
Onaj razumni i analitički dio mene upravo potvrđuje i klima glavom na sve gore navedeno. Da, da, Valentinovo je glupost, izmišljeni praznik namijenjen potrošačkom društvu. Sem toga, taj razumni dio nadodaje i to da je Valentinovo praznik koji se kosi sa mojom vjerom, a to je već jedna jako zapetljana priča i u te teme je bolje ne ulaziti.

Jeste li primijetili na društvenim mrežama kako ljudi su u stanju vatreno da brane svoje ZA ili PROTIV stavove?
Jedno je sigurno, a to je da će se 14.2 pričati samo o TOME.
Kažu da je najteže preživjeti Valentinovo sam. Ta muka se umnogostručuje činjenicom da si sam i imaš dijete ili djecu. Da, nekima praznik obojen rozom bojom može postati dan i noć ispunjen žaljenjem i gorčinom. A znate šta? To ne mora da bude tako.
Sada se budi onaj blesavi dio mene, onaj dio koji i poslije trideset godina i sepetom razočarenja na leđima i dalje vjeruje u ljubav do kraja života. Ta luda JA se raduje prazniku koji slavi ljubav iako nema tu "značajnu" polovinu u svom životu. Ustvari imam ja svog najznačajnijeg, ali on ima samo četiri godine. 
Umjesto da sa žaljenjem i skrivenim prezirom promatram sretne parove po gradu, zašto i ja ne bih slavila taj praznik na moj način? Ustvari zašto ne bih i svim svojim solo mama koje me prate pomogla da taj dan preživimo na NAŠ način?

Ukoliko ste odlučile taj praznik provesti sa svojom djecom, svaka vam čast! Ako ste odlučile izaći sa prijateljicama i vama svaka čast! Naklon svakoj solo ženi, pogotovo mami, koja taj dan odluči slaviti na svoj način.
Ja sam zamislila da sa Leonom napravim mali video pjesme "All you need is love" uz neku koreografiju. Vjerujem da će njemu biti prezabavno da učimo plesne korake zajedno, a jednog dana, za par godina taj video će postati dragocjena uspomena. Vjerovatno ćemo u videu natjerati i tetku da pleše step tako da će to biti urnebesno!
Kupit ćemo i balone sa helijumom u obliku srca (ako ih uspijem naći) i dozvolit ću Leonu da ih dijeli svim djevojčicama koje zna. Nikad nije rano od njega praviti srcelomca zar ne? Mame djevojčica čuvajte se!

Zajedno ćemo praviti i tortu u obliku srca i dozvolit ću mu da je dekorira kako god želi! Pa makar kuhinja postala šljokičasta mora!
Dok se torta bude hladila, pogledat ćemo i animirani film "Zapetljana priča". Sva sreća pa i ja jednako kao i Leon volim crtane, ovaj smo pogledali bezbroj puta i uvijek me nasmije!

Uz tortu mama ima u planu da se počasti i pjenušcem koji me već dugo mami i nimalo ga nemam namjeru štediti. Savršeno!


Jos neki prijedlozi su da odete sa djecom na planinu, izlet ili bazen. Udomite psa ili mačku! Dobiti čete ljubav doživotnu, a djeca će biti oduševljena. 
Poenta je da uradite bilo šta, samo budite sretni!  Toliko sebi dugujete!


Slobodno u komentarima dajte i svoje prijedloge, rado ću odgovoriti svima!

Porodični zimski odmor

četvrtak, 9. veljače 2017.

Ovo će biti još jedna sretna priča. One nikad ne skupe puno klikova. Sretne priče u ovom vremenu rialitija čita šačica ljudi. I boli me briga! Jer znate šta? Moja je želja da pišem baš takvim ljudima i da takvim budem okružena uvijek.
Svoj trideseti rođendan sam proslavila prošlog mjeseca. Uvjerena sam da je ta brojka stvarno važna. Vjerujem da trideseta godina predstavlja zvaničnu zrelost i ako do tada niste postali zreli, krajnje je vrijeme!
Ja sam trideseti rođendan odlučila proslaviti sa porodicom. Mojim roditeljima je ovo bilo prvo zimovanje u životu! A zamislite otac mi je početkom ove godine otišao u penziju i do sada nikad sebi nije uspio priuštiti zimovanje. Sve što ja radim sa Leonom, svo vrijeme koje provodimo zajedno i koliko putujemo je kontrast mog života. Sve ono što ja nisam imala, trudim se da omogućim njemu.
I da znate taj kontrast, taj period kada vam je bilo teško, je možda najbolja stvar koja vam se mogla desiti. Zbog tog kontrasta ste u stanju biti zahvalni i uživati u blagodetima za koje se izborite. Nikad ne uzimajte zdravo za gotovo nijednu uspomenu koju stvorite, nijedno putovanje, nijednu stvar koju sebi omogućite i kupite. Jer sve to što stvarate vrijedi, zbog toga vrijedite i vi.
Meni najveći dar ove godine je razumijevanje koje sam osjetila u tih sedam dana u svojoj porodici.
Odmah da znate ja nemam savršene roditelje, ali nisam ni ja savršena. Često se nismo razumjeli ni podržavali, ali zato sam i ja kriva. Ove godine sam na listu prioriteta stavila poboljšavanje odnosa sa porodicom. Počela sam prva, potrudila sam se da ih razumijem i nazad sam dobila razumijevanje, dala sam i onda sam i dobila, prestala sam da zamjeram i postala sam zahvalna.
Dajte da biste dobili.
Ja sam dobila savršenih sedam dana zimovanja kao iz bajke sa svojom porodicom!




















ŠTA IMAŠ U NOVČANIKU, KREVETU I GAĆAMA?

srijeda, 1. veljače 2017.

Zadnjih par dana u Zenici se događalo nešto užasno.
Sunovrat humanosti.
Pomračenje razuma.
I opet nemam dovoljno riječi da opišem taj čin trovanja 20 uličnih pasa u jednoj noći tako da neću ulaziti dublje u tu temu. O tome su trebali da pišu mediji i da bez ustezanja osude taj čin svojstven opasnim sociopatama ali nisu. Nakon što su prenijeli osudu Udruženja za zaštitu životinja Šapa, otvorili su poligon na internetu raznim psihopatama da njihovo nakupljeno nezadovljstvo istresaju na nedužnim psima i djevojkama koje te pse na ulici hrane i brane. Danima su se pojavljivale izjave udruženja Stop ugrizu među kojima se, ja opravdano sumnjam, kriju baš ti isti trovači, jer imaju iste stavove u vidu rješenja problema pasa lutalica, medijski prostor se davao bilo kome ko je iznosio stavove protiv Udruženja, da bi u vrhuncu napetosti izašao i članak pun neimenovanih i anonimnih izvora da se psi izvoze vani u svrhe "vivisekcije", testiranja novog oružja na psima i kako se životinje muče i ubijaju.
Taj članak je prepisan sa drugog portala iz druge države sa prilično starim datumom ali niko od čitatelja ne bi takvu stvar primjetio. Burno sam reagovala i portal je obrisao taj članak.
Elem, da ne bude da sam članica udruženja i da je to razlog što stajem na njihovu stranu, ja sam jedino za dobrobit životinja. Ako iko koristi trenutno stanje da bi pribavio bilo kakvu materijalnu korist ja sam prva za to da se to sankcioniše i da se obznani ime te osobe. Znači IME, ne cijelo Udruženje jer ja znam ljude koji to rade iz čiste ljubavi!
Druga stvar je da novinari moraju paziti kada iznose svoje sumnje. Na Balkanu gdje žive ljudi koji pročitaju satirični tekst i u to povjeruju, "sumnja" je još nerazjašnjen pojam.
Znači sumnja na nekoga ne znači automatski da je taj neko kriv. Niko nije kriv dok se ne dokaže suprotno.
Novinari treba da snose odgovornost za informacije koje objavljuju i kome daju medijski prostor.

"Ali ovi iz šape kradu donacije, vozaju dobra auta, otkud im to?" Za one koji uporno postavljaju ovakva pitanja a za sebe tvrde da vole pse imam i ja pitanje za vas. Da ste zaista dobronamjerni, zar ne bi pitali koliko su pasa udomili a ne za koliko su ih "prodali" u instranstvo?
Uostalom, ako je to tako dobar i uhodan biznis, zašto muku mučimo sa 2000 pasa na ulici?
Zamislite da ja kao svaki dobar čovjek u gluho doba noći odem po ranjenog psa svojim "Audijem" i dovedem ga u svoj "skupocjeni" stan dok se ne oporavi, i neki "dušebrižnik" me optuži da ja to sve imam od fantomskih donacija, da sve radim iz koristi i da me treba (po kometarima na internetu u razblaženoj verziji) protjerat iz Zenice, jebat mamu itd...
Sve dok vas više brine šta se nalazi u nečijem novčaniku od brige za slabije i nemoćne bit će ovako kako je sad i gore!
Sve dok niste u stanju izgraditi svoj lični stav na osnovu relevantnih činjenica bit čete u mraku.
Sve dok niste u stanju prepoznati politički spin u medijima bit čete marionete.
Dok vi raspravljate ko krade i koliko, ko je kupio novo auto i vikendicu na Vlašiću, ko je kriv, neko na ulici je masakrirao psa ubodima nožem, neko je sinoć opet malog psa izbacio na ulicu, a ja sam, zajedno sa još par dobrih ljudi, psu našla novi dom.
 Ako želite da se nešto promjeni, krenite od sebe. Svijet će biti trun ljepši.


Post Ads (Documentation Required)

Author Info (Documentation Required)

 
BLOGGER TEMPLATE BY DESIGNER BLOGS