Žena je ženi vuk

četvrtak, 28. siječnja 2016.

Današnje društvo je postavljeno na način da žene okreće jednu protiv druge hraneći njihove nesigurnosti.
Energiju koju bi trebale koristiti da učinimo svijet ljepšim mjestom trošimo na međusobno rivalstvo.
Mediji, magazini, emisije i društvene mreže konstantno nas bombarduju slikama na kojima se veliča nerealno žensko tijelo. Sve nam danas šalje poruku da nikad nismo dovoljno dobre. To stvara nesigurnost, iz nesigurnosti se rađa ljubomora, iz ljubomore rivalstvo.
A nema prljavijeg rata od onog između dvije žene. Onoliko koliko su žene kreativne i produktivne u životu, toliko su kreativne i destruktivne u ratu. U nedostatku fizičke snage i hrabrosti pribjegavaju niskim udarcima i smicalicama kakve ne bi ni u ludilu pale na pamet muškarcu! Dobro, izuzetak od pravila je "tetka" muškarac koji je jednako kreativan u izmišljanju priča o svom neprijatelju, bas kao i žena.
Ja sam rano, kao tinejdžerica, postala svjesna destruktivne snage ljubomore. Prvo sam bila žrtva sopstvene ljubomore kada me taj negativan osjećaj u jednom trenutku potpuno paralizirao! Bilo mi je teško shvatiti kako moji roditelji žive tako skromno a zaslužuju više, vjerovala sam da je sve sto nam se dešava nepravda i, priznajem, zavidila sam onima koji imaju više. Tek sad shvatam da sam najslađe godine srednje škole protračila u tim svojim besmislenim ciklusima od depresije do bijesa. Onog trena kad sam shvatila da mi život ništa ne duguje, oslobodila sam se! Ako nešto želim za to treba da se i borim. I borila sam se. I sve sto sam ikad željela sebi sam stvorila, odlučna da nikad više neću dozvoliti da me ljubomora opet zarobi.
Ali tad sam postala opet njena žrtva.
Onog trena kada sam ja postala predmet nečije ljubomore iskusila sam ponovo njenu destruktivnu snagu. U prvi mah sam poželjela da se odbranim i suprostavim, a onda sam se sjetila tog perioda kad sam i ja bila na tom mjestu i shvatila sam da je toj ženi koja je ljubomorna jednako teško, ako ne i teže nego meni. Možda sam ja čula po koji maliciozan komentar i trač o sebi koji je potekao od te žene ili osjetila posljedice neke smicalice, ali sam se prisjetila koji je haos u toj glavi jer sam ga i ja jednom osjetila. To je osjećaj koji te neumoljivo melje i ruši svaku naznaku samopuzdanja koje pokušaš da izgradiš. Možda ti naglas komentarišeš nečiju sliku, "Ružna je i debela je", ali ja znam da si taj komentar čula možda dan ranije, možda i jutros kada si se pogledala u ogledalo, taj zli glasić u glavi koji te stalno dovodi u pitanje da li si dovoljno dobra?
Taj osjećaj rezultira nemogučnošću da uvidiš koliko si sretan jer si zdrav i bogat jer te neko voli i nekog voliš.
Ljubomora je totalna i konstantna paraliza osjećaja zadovoljstva.
I ne smatram neprijateljem  nekoga ko je, na kraju krajeva, samo sam sebi neprijatelj. Osjećam i dio krivice sto je bilo koja moja gesta ijednu ženu dovela u to stanje.
Ja NIKAD vise!
Ja biram da se lijepim i zgodnim ženama divim, da slabije osnažim i snažnije pratim!

Leonovo prvo skijanje (VIDEO)

subota, 23. siječnja 2016.




Danas nečemo puno pisati. Danas imam samo JEDAN savjet kako dijete naučiti da skija. Skijanje učinite ZABAVNIM!
Pogledajte VIDEO!

Ko još vjeruje u ljubav?

četvrtak, 21. siječnja 2016.

Ovaj post neće  biti, kao do sad,  priča  koja se u nekoj rečenici  tiče svake žene. Ovaj post će biti samo moja priča. Znate, ja sam samo jednom u životu  voljela. I nije me stid to reći  pred svima. Čak  me nije stid priznati  da sam možda  u izboru  pogriješila. A opet, kad je srce znalo izabrat? Dobro, možda  ne bira najpametnije, al`  i sada se pitam da li srce  bira  najiskrenije? Čak i kad te ta ljubav, u kojoj te srce zarobi, često slomi i  do  kosti  zaboli, da  li  je  to ONA PRAVA?

Prije par godina sam upoznala jednu nanu. Mislim da nikad nisam upoznala stvorenje  koje odiše sa više mira nego ta divna nana. Nana  ima i didu koji je i nakon skoro 50 godina braka gleda očima punim ljubavi. Iz djetinje radoznalosti sam je pitala koja je magična  formula  tako sretnog braka. Nasmijala  se mojoj naivnosti, kratko se zamislila i puna neke teske sjete tiho rekla: "Biraj onog koji voli tebe, a ne onog kojeg voliš  ti..." Gledala je par sekundi u tačku na stolu ispred sebe, ramena slegnutih  kao da se sav teret  ovog svijeta spustio na ta stara  leđa, činilo mi se da tih par sekundi  nije ni disala. Onda je dignula glavu, udahnula snažno, u isto vrijeme razvukla onaj mili osmjeh i dodala: "I sa mužem  uvijek spavaj ispod jednog jorgana  koliko god ljuta bila!"
Tek sad, godinama poslije, sam uvjerena  da je ta divna nana  voljela nekog prije ovog života kojeg živi. I sigurna sam da je voljela nesretno ili zabranjeno. I koliko god me usrećuje  činjenica  da poslije oblaka uvijek dođe  sunce, utoliko me rastužuje istina da su mnoge velike ljubavi nesretne.
Ja sam na ovom istom mjestu,  gdje sam sad, dočekala i ispratila  najveću ljubav svog  života. Osjetila najveću sreću i očaj bez kraja i evo opet sam tu.
Sad kad sam godinu starija, opet se vraćam na to isto mjesto, da oživim najljepše  uspomene, da crpim  snagu iz očaja i shvatam  da su mi jednako vrijedne i loše  i dobre godine te moje ljubavi. I vratit ću  se svakog dvadeset prvog januara da se prisjetim svega što me učinilo osobom kakva sam danas.
A ta osoba  vjeruje u ljubav i poslije smrti! ZAUVIJEK!

Da li bi zaista uspješan muškarac želio izlaziti sa single mamom?

srijeda, 20. siječnja 2016.

Svaka samohrana mama u sebi gaji dvije potpuno suprotne ličnosti. Sa jedne strane je mama koja mora duplo više da se trudi biti roditelj(i mama i otac),mora biti duplo posvećena i predana, dok sa druge strane u njoj živi i slobodna ŽENA. Po prirodi te dvije ličnosti su u stalnom konfliktu.
Pitam se da li je moguće te dvije ličnosti razdvojiti ili se mogu pomiriti?

Ja razumijem zašto mame često osjećaju da su ispod prosjeka kada se nađu na "tržištu veza i izlazaka". Samohrane majke su zaista stigmatizirane u pojedinim društvenim krugovima.
 Da li zbog nesigurnosti zbog tog stomačića i strija koje su ostale poslije trudnoće, ili zbog drame koje su prošle sa bivšim, brige da se neće snaći djecom, ili možda zbog loših finansija, samohrane mame bivaju zarobljene u negativnom razmišljanju koje ih samo sprječava u pronalaženju muškarca kakvog zaslužuju.
Evo jedne tajne drage moje: Prema Elliot Scottu, dating coach-u,  97% muške interakcije sa ženama pokreću upravo muški strahovi!
To znači da su i muškarci jednako nesigurni kao i žene kada su u pitanju veze.Muškarci usko povezuju svoj uspjeh i ego sa činjenicom da li mogu osvojiti kvalitetnu ženu. Kada muškarac ne uspije osvojiti takvu ženu, on preispituje vlastitu vrijednost.
Samohrane mame koje preuzimaju odgovornost za svoju porodicu, koje su fantastične mame i pored svega toga uspijevaju u životu su nevjerojatno poželjne kod uspješnih muškaraca!

Istina je da živimo u kulturi gdje se uspjeh definira kroz izgled, ali također su na cijeni neke kvalitete koje su tipične samo za samohrane mame. Samohrana mama iz prve ruke zna šta je odgovornost. One znaju šta je prava ljubav i osjetile su emocionalnu vezu kakvu djevojke i žene bez djece još uvijek nisu. Samohrana mama je strpljiva, razumna, vrijedna povjerenja, odana i nesebična. Želi bolje za sebe i za sve druge koji se nalaze oko nje. Pažljiva je, osjećajna, brižna, puna ljubavi, snažna i cilj joj je konstantno poboljšanje. Samohrana majka ima smisao u svom životu. To su sve kvalitete koje pravi muškarci traže.

Uspješni muškarci ne žele žene koje lutaju, izlaze svaku noć, piju previše, koje nemaju kontrolu i koje su nepredvidive. Muškarci vole žene koje su snažne, stabilne i ženstvene- sve osobine jedne uspješne samohrane mame.Na kraju krajeva, šta je iskreno ženstvenije od majčinstva?







Šta će reći mahala?

utorak, 19. siječnja 2016.

Osamila sam se zadnjih par godina, priznajem, distancirala od svega što sam smatrala negativnim i beskorisnim. Obrisala sam se i sa društvenih mreža i informacije o svom životu davala samo na kapaljku gladnim lokalnim mahalušama. Trenirala sam samu sebe kako svoje mišljenje zadržati samo za sebe, jer mi se učinilo da zauzimanje stava često rezultira sukobima. A ja sam se umorila od sukoba, od borbi, bitki... Ja sam željela samo mir. Moj instinkt da zaštitim Leona od svega lošeg je doveo do toga da sam, samo za nas dvoje, stvorila mali svemir gdje je sve SKORO u savršenom redu, gdje nema uspona i padova i nema stresova.
Ali nerijetko se desi da iz treće ruke "opipam" mišljenja ljudi o samohranom roditeljstvu. Dok se jedni dive na hrabrosti, iako nisu u mogućnosti da potpuno shvate kolika je to žrtva, drugi nesvjesno znaju da uvrijede i takva jedna situacija me navela na to da ponovo pišem blog.

Neki dan mi sestra govori kako je srela jednog mog poznanika sa kojim nemam kontakt već godinama unazad. Upućen je u moju priču dijelom preko novina, dijelom preko mahale. 
N.: Kako ti je sestra? Mali je med, često mu pogledam slike! Isti onaj otac mu! Plaća li on išta, viđa li ga? (izgovara sve u jednom dahu)
Lamija (nepovjerljivo i nezainteresirano): Dobro su.
N: Pa plaća li?
Lamija. Ne
N: Viđa li ga makar?
Lamija: Rijetko.
N: Eto kako žena sebi uništi život!
Lamija (već pri kraju strpljenja): A zašto ti misliš da je ona sebi uništila život? Možda je njoj bolje nego tebi.
N: (gledajući u ko zna koji za taj dan gubitnički tiket u svojoj ruci) Pa možda...

Ne, ne mislim da je taj neko imao namjeru bilo koga uvrijediti ali nesvjesno JEST. Otkud bilo kome ideja da je, izborom da se donese jedan život na svijet, uništen drugi? Mene moje dijete nije osiromašilo nego obogatilo u svakom smislu te riječi. Samohrani roditelji uspijevaju, ne zbog toga što mogu, nego zato što moraju! Uspjeh je jedini izbor. Nema predavanja, nema odustajanja, nemaš kome leći na rame i žaliti se na slomljen ego. Koliko god to zvučalo teško, ne postoji veći poticaj na svijetu od tog. Taj instinkt te tjera naprijed koliko god se prepreke činile nesavladive. Kad imaš dijete nijedan dan nije prošao uzalud, svaki ima svoju važnost i vrijednost, neki manju, neki veću, ali na kraju kad se sve sumira živiš život koji ima smisao.
Ja i dalje vjerujem u ideal porodice, znam da postoje skladni brakovi i tim ženama bih poručila da to što imaju vrijedi više od svega, da to čuvaju kao lavice i da to NIKAD ne uzimaju zdravo za gotovo. To kući što imate je nečiji san i neko bi sve što ima mijenjao za jedan takav dan.
Ali ako postoje žene koje su nesretne, ponižavane, maltretirane, zlostavljane, želim da im kažem da mogu same. U njima negdje spava nemjerljiva snaga. I neka vas ne zanima šta će reći mahala!
Kad se za par godina okrenete oko sebe i vidite šta ste sve postigle te priče postaju sve tiše, jedini glas koji će vam u glavi odzvanjati je vaš. "Ja zaslužujem biti sretna, ispunjena, zadovoljna" i najvažnije zaslužujete OPET voliti i biti voljene!

Post Ads (Documentation Required)

Author Info (Documentation Required)

 
BLOGGER TEMPLATE BY DESIGNER BLOGS