Seve i Otac (sa velikim O)

srijeda, 25. rujna 2013.


Mjesecima  već čitamo o pikanterijama iz njihovih života.  Ona, Severina, fatalna žena u kasnim tridesetim postala mama sina tamo nekog "kralja bakra". Realno pitam, ko bi ikad čuo za tog Milana da mu ne bi Severine?  Evo, ja se čak sa mukom i prisjećam njegovog prezimena pa ću ga zvati Severinin Milan.
A Milan ko Petar Pan type of guy, vječiti dječak i nonšalantan,  sad po medijima kuka kako mu strašna vještica Seve brani da viđa njihovog sina i ni sam ne zna da li je sa Seve bio samo jednom,  da li je zaručio i da li su živjeli zajedno ili ne.  Ili su mu malog poslali vanzemaljci jer se sa Severinom ni u prolazu nije očešao!
Moram odmah priznati da ovu priču doživljavam prilično subjektivno jer se slično meni događalo,  ako griješim što biram stranu onda nek mi Bog oprosti.

S druge strane, baš zato jer sam slično prošla,  željela bih da vam pokušam prikazati i svoje viđenje pozadine cijele priče. 
Severina je ostala dosljedna i još nije dala ni jednu izjavu koja se tiče spora oko skrbništva nad djetetom i na tome joj se divim,  dok je s druge strane onaj njen (kako bješe da se zove) i njegov "pravni i PR team" bukvalno svakodnevno bombardirao novine svojim žalopojkama!
I dalje ga očekujem kod Amidzica u emisiji da cmizdri u prime time terminu kao Natasa svojevremeno ako mi vjerujete.

Strana koju biram nije ni Seve ni taj "njen" nego sreća malenog dječaka.
Znam da djeca zaslužuju da rastu sa oba roditelja i da ne  smiju biti sredstvo manipulacije, al ko kaže da baš svaki roditelj isto zaslužuje? Ko kaže da samo žene manipuliraju koristeći svoju djecu?
Evo da vam dam jedan primjer.  Dijete bude sa mamom 6 dana u sedmici, mama ga budi, hrani,  oblači,  odgaja,  uči obavezama,  uči da poštuje starije,  uči sistemu vrijednosti,  kaznama i nagradama,  vaspitava kako najbolje zna i umije i pravi od njega čovjeka u pravom smislu riječi.
Sedmi dan u sedmici dodje Otac ( sa velikim O ) i za vrijeme jednog dvosatnog ručka sav taj trud poruši. Otac koji ni sam ne shvata sta je odgovornost u pokušaju da nadoknadi vrijeme koje ne provodi sa djetetom,  dozvoli mu da jede koliko hoće kolača,  da preskoči zdrav obrok,  kupi mu igračke koje ničim nije u tom trenu zaslužio i koje mu uopste nisu potrebne,  dozvoli mu da  cijelu noć ostaje budan samo da mu pokaže kako je bolje sa njim nego sa mamom.  I vjerujte, svi muškarci koji nisu bili u stanju biti odgovorni kad su djete pravili neće postati nista odgovorniji kad ga budu odgajali!
I od ponedjeljka do vikenda opet mami preostaje Sizifov posao.
Razmaženo i nevaspitano djete je zanimljivo i smiješno samo na sat,  dva, vjerujte takvog jednog ne biste željeli u svojoj kući 24/7.

Zato POTPUNO razumijem zahtjev takvih žena da TAKVI Očevi viđaju djecu isključivo u njihovom prisustvu.
I to JEST za dječje dobro i ne može se svrstati u inat.
A alimentacija, manje para, više para hoće li dati ili neće je po meni manje važno. Iz puno siromašnijih i skromnijih kuća su izrastali veliki i uspješni ljudi, a na kraju je to bitno.  Cilj svake majke je da joj djete postane sretan i zadovoljan čovjek i  da zna što su prave vrijednosti u životu, a ne da postane ( i pored genetske predispozicije svog Oca) disfunkcionalni ego manijak.
Ende.
P.S. Uopste neću da čitam o pornicu, ko je sta je i s kim je bila. Ako je majčinstvo stvarno promijenilo kao sto mi se čini,  onda i ona zaslužuje drugu šansu kao i svi.

Čudesni putevi

subota, 27. srpnja 2013.

Sjećam se koliku sam važnost davala  datumima. Tako mi je Nova godina predstavljala nove početke, nove ciljeve,  moji rođendani su predstavljali potvrdu novonastale zrelosti, brojni datumi koji samo meni znače, dani kad sam uradila nešto po prvi put... kalendari su mi uvijek bili nakićeni crvenim kružićima.
Sada,  ove godine sve to je postalo nevažno a opet svaki dan nikad nije bio važniji. 
Moja Nova godina je u augustu, 5.8 je dan kad cu ja sumirati sta smo postigli u prethodnih 365 dana.
Tog dana cu postaviti ciljeve sta trebamo postići u sljedećih 365 dana.
Pišem u mnozini jer nas je dvoje,  pišem tako jer smo Leon i ja porodica i tim.
Dan kad je on rođen je dan kada sam se i ja ponovo rodila, zato cu 5.8 slaviti kao svoj rođendan,  kao NAŠ rođendan...

I za taj datum mi ne treba podsjetnik u kalendaru jer ga nosim na rebrima sa lijeve strane.

Hoću da kažem da je iza mene najuzbudljivija godina. Da, bilo je loših stvari koje nisu vrijedne pomena ali su prevladale ljubav,  sreća,  ponos!
Bilo je i teških trenutaka ali nijedan bolan trenutak iz prošlosti ne može da poremeti ovaj trenutak,  tu i sad, kad mi sin spava na ramenu i kosa mu smrducka na pokvasene štence :)
I znam da mi ponude da pokušam sve iznova,  ja bih opet odabrala baš ovaj čudesni put. :)

Post Ads (Documentation Required)

Author Info (Documentation Required)

 
BLOGGER TEMPLATE BY DESIGNER BLOGS