Mama ti si moj otac!

utorak, 18. travnja 2017.

Opisani događaj u ovoj priči se desio u jednom od prvih sunčanih dana ovog proljeća. Trideset dana koračanja i nakon svakog koraka osvrtanje i gledanje šire slike mi je bilo potrebno da povratim narušeni mir u utrobi.  
To je jedna disciplina koju jednostavno savladaš kada prođeš svašta, a ostaneš bez dijagnoze F. 
Prije malo vise od četiri godine, mlada mama, bez igdje ikog, iznenada lišena sigurnosti i razapeta po svim naslovnicama "bljuc" novina  je uletila psihologu i sa vrata povikala "pomozite mi, ja ću da poludim". Trebalo mi je od tada četiri i po godine koracanja da shvatim da sve sto mi se tada dešavalo nije kraj svijeta. Prođe vrijeme, okreneš se, i kreneš dalje. Uvijek ima dalje. 
Poučena starim iskustvom odlučila sam i događaj koji sam spomenula u početku da pustim da dobije oblike, boju i širinu. Ja te svoje bolove nekako nahranim, naviknem na svoju ruku, pripitomim kao da su male zvijeri. Na kraju ih crtam slovima i tada nastanu moji najčitaniji tekstovi.
Sunčano je podne. Izašli smo ispred zgrade Leon, nas psić i ja. Leona uvijek puštam da se odvoji od mene i ode sa svojim vršnjacima. Nikad se ne miješam u njihove odnose. Mene je u obilazak svake bandere u okrugu zgrade proveo naš pas. Mora se znati ko je glavna zvjerka od dvije kile u kraju. 
Nakon samo par minuta prilazi mi Leon i ozbiljnim ali čvrstim tonom mi govori da želi da ide kući. Pitam ga šta je bilo, a on mi odgovara da više neće da druži sa Dinom (ime je promjenjeno radi zaštite identiteta tog dječaka). 
Ko god poznaje Leona zna da je čitava drama kada predvečer treba da uđe u stan. On bi najradije da živi na livadi. Iako je djelovao smireno probudilo mi je sumnju. 
Ušli smo u kuću i poželio je da slaže svoje Lego kockice pored mene. Dozvolila sam da ih donese i razbaca po cijeloj sobi. 
Znala sam da se nešto sprema ali ovo me je zateklo nespremnu. 
Nakon par minuta moje šutnje a njegovog slaganja kockica počinje razgovor. 
"Mama ko je tvoj otac?"
Sada znam šta se sprema.
"Moj otac je Dido"
"Ko je moj otac?"
-"Leone pa znaš ko je tvoj otac"
"Andrej jel?
-"Naravno"
-"Leone da li te to neko napolju pitao ko ti je je otac?"
"Dino mi je rekao da nemam oca."
-"I šta si mu na to odgovorio?"
Tišina. I dalje slaže svoj Lego.
"Mama tvoj otac je bolji."
Osjećam da me nečije ruke stežu oko vrata. Udišem zadnji udah i govorim "Moj otac, a tvoj Dido, tebe voli najviše na svijetu, vise nego mene, tako da ću ja rado sa tobom dijeliti njegovu ljubav, može?"
-"Aham." Izgovara u bradu i dalje zadubljen u svoju Lego kreaciju. 
Ja sjedim i osjećam kako iznutra umirem. 
I dalje se borim za dah. 
"Mama?" tišinu prekida on i prvi put u ovom razgovoru podiže pogled sa kockica i gleda me u oči. 
-"Ti si moj otac!" 
Udišem dah , izdišem rijeku suza istovremeno. Nisam više ni sigurna šta sve osjećam. Znam da sam ponosna na tog malog čovječuljka ispred mene na koji način on slaže te kockice u svojoj glavi. I vise ne govorim o Legu. Nego o onima kockama koje nam je sudbina bacila jer se nigdje drugo ne uklapaju. Uzimam ga u zagrljaj i plačem i smijem se u isto vrijeme. 
Moj mali budući inženjer velikih misli a još većih dijela ponavlja glasnije "Ti si moj otac", još sigurnije "Ti si MOJ otac" još radosnije... i ljubi me po obrazima vlažnim od suza. 
Zna on već od ranije da je normalno da mama zaplače od sreće. 
Zato mu i jest normalno tako malom da iskazuje svoja osjećanja. 
Znam da da će se ovaj razgovor ponavljati ponovo i ponovo i da će biti dodatnih pitanja. 
Sada shvaćam da dijelim dom sa jednim malim ali duboko svijesnim bićem i to mi daje nadu da će razgovori na kraju biti mnogo lakši. 
Za sve mame koje su u situaciji kao ja imam važne savjete. Pripremite se. Stvarno se pripremite na ovaj razgovor jer će vas izbiti iz cipela. 
Govorite samo istinu jer ti mali mozgići ništa osim istine ne zaslužuju. 
Te razgovore obavezno vodite obavijeni u dekicama od ljubavi.
Nikada ne govorite loše protiv oca, jer obična istina "da je otišao jer nije spreman" dovoljan je teret za ta mala leđa. 
Obavezno mu objasnite da nije njegova krivica.

I najvažnije dajte im do znanja da ste vi tu i da ćete uvijek biti. Pokažite im kako ih volite kompletno i bezuslovno. Okružite svoje dijete i sebe samo ljudima koji vas vole. Oprostite. Budite kompletno sretni. Ništa manje od toga ne zaslužujete. 
Volite.
Objavu dijeli Jasmina Skender (@jasminaskender)

4 komentara :

  1. Duboko sam dirnuta ovim postom. Ti si jedna predivna mlada zena. U zivotu se uvijek sve desava za nase najbolje dobro,samo sto ponekada odmah nismo toga svjesni. Preporucujem ti da poslusas youtube zvijezdu Anu Bucevic i poslusas njene savjete.Zelim ti puno srece i uspjeha.

    OdgovoriIzbriši
  2. Najbolji tekst do sada.

    OdgovoriIzbriši
  3. A joj, rasplakah se :-(

    OdgovoriIzbriši
  4. Vise puta sam rekla hrabra zena e to je prava majka

    OdgovoriIzbriši

Post Ads (Documentation Required)

Author Info (Documentation Required)

 
BLOGGER TEMPLATE BY DESIGNER BLOGS