Nedelja jedne mame

nedjelja, 30. listopada 2016.

Znate, biti samohrana mama je inače težak posao. Znam da svi o tome govore i sve ih nazivaju lavicama, ali da li stvarno znate? Ne bih sada da ikome objašnjavam kako je jezivo sama boriti se sa temperaturom kod djeteta tri sata poslije ponoći, niti koliko je teško naći ravnotežu između biti mama i biti žena, ili biti mama i biti posvećena poslu, koliko je svega nekad jednostavno previše, to ću sve ostaviti za neki drugi put. Sada želim samo da vam objasnim da su samohranim majkama nedelje teške podjednako kao sve što sam nabrojala. Dan kada sve druge porodice imaju zajedničke ručkove, kada djeca provode vrijeme sa oba roditelja, sa bratom, sestrom, ta toplina koju će ponijeti iz kuće i jednog dana održavati je u svojoj. Nedelja je dan kada svaka samohrana majka može ugraditi jednu od dvije stvari. Da li da preispituje svoj izbor i razmišlja o tome šta ne može da priušti ili da nedelju učini na svoj način ispunjenom i magičnom. Ja se trudim da biram ovo drugo uvijek! Zahvaljujem se Bogu jer Leon ima jednu fantastičnu tetku koja u ključnim trenucima vrijedi kao tri oca! I tetka je jako zgodna, vidjet ćete na slici dole. Lamija hvala ti što nas trpiš! Danas sam se zahvaljivala čak i nebu jer je bilo posebno lijepo!  

Hedonissima PREPORUKA: Sunnyland Trebević Mjesto za zabavu i porodicu. Danas smo bili prvi put i ići ćemo ponovo definitivno. Divan pogled i normalne cijene. Restoran u kojem sam bila je
 P R E D I V A N! 
Moderne je arhitekture, preovladava skandinavski stil sto ja lično volim, U donjem nivou pored kafea postoji i dječja igraonica koja ima toliko raznovrsnog sadržaja da sam pala u iskušenje da i ja uđem sa Leonom. Bolje da vam ne pričam koliko ga je bilo teško iz nje izvuči! 
Vožnja rolerkosterom je zabavna ali je red toliko dugačak, da sam kojim slučajem slijedeću vožnju dobila besplatno, hladno bih je odbila.
Danas je bilo toliko ljudi da je suludo za očekivati neku pretjeranu uslužnost osoblja, tako da je to oprošteno i planiramo doći još jednom radnim danom da baš uživamo u svemu. Jedino veliki minus ide jer je psima ulaz zabranjen. A mi poveli i Shabija... Drugi minus (koji je još uvijek na preispitivanju) ide jer nigdje nisam vidjela putokaz ili tablu i u jednom trenutku sam bila potpuno izgubljena. Jednim putem sa došla a drugim se vratila i nijedan nije dobar što,opet, nije njihova greška. Ovaj minus nije validan jer je vrlo moguće da se ja jednostavno loše snalazim po Trebeviću.
Ukupan dojam: Mjesto koje ne smijete propustiti!







1 komentar :

  1. Nemoj da ti je zao sto nemas nekog na koga mozes da se oslonis tj.muza.Jer sam ja danas i ceo vekend pozelela nebrojeno puta da sam sama i da sama gajim dete.Jer se muz i ja nikako ne slazemo.On govori da me voli i izvinjava se posle svadja koje znaju da budu strasne ali to posle nists ne vredi.Brak je kao limenka koja se udara,lomi,i na kraju se skroz skupi i uvuce u sebe.Ne znam sta ce biti sa nama ,ali eto moj vikend je bio tuzan,placljiv i ocajan ,a imam muza tako da znas da nije sve u tome.Bila bih i sama sa detetom samo da sam srecna i mirna.

    OdgovoriIzbriši

Post Ads (Documentation Required)

Author Info (Documentation Required)

 
BLOGGER TEMPLATE BY DESIGNER BLOGS