Zdravlje bez misli ili misli bez zdravlja?

četvrtak, 27. listopada 2016.



Čitajući jutros intervju doktorice Danice Grujičić iz Srbije nisam mogla a da ne promislim malo o našem zdravstvenom sistemu.
Svjedoci smo da nam obrazovani mladi odlaze iz države, mladi koji su već u nekim oblastima specijalisti, oni kojima će ta obečana Njemačka omogućiti svo znanje kojeg budu željni i za to sto znaju bit će u tuđoj zemlji cijenjeni. I neka! Vi ne dugujete ništa ovoj trenutnoj državi!
Ostaje nam šačica dobrih doktora koji ili su pred penzijom ili su već penzionirani i one horde doktora koji ili su nestručni, ili nezainteresirani, letargični, ili su željni znanja ali im ovdje nije omogućeno usavršavanje ili su kombinacije svega nabrojanog.
Pitate li se nekad ko će da vas liječi kada vam se zlo prišunja? Ili još strašnije ko će nam liječiti djecu?

Prije vise od pola godine sam prestala pisati blog bas zbog narušenog zdravlja. Mjesecima sam išla od doktora do doktora da mi neko postavi dijagnozu ali i nakon svih mogučih nalaza koji su se mogli izvaditi od naše Kantonalne bolnice, dvije privatne klinike pa do Tešnja, ja sam i dan danas bez te dijagnoze.
Jedino stručno objašnjenje je da moj imuni sistem iz nekog razloga s vremena na vrijeme napada mene, tačnije neke moje organe, a najgore je kad ne znaš zašto. Svaki dan bar jednom pomisliš "šta ako su nešto predvidjeli", "šta ako do vremena kad shvate sve mi je bude kasno".
Ubrzo sam shvatila da od takvih misli svi simptomi su se samo pojačavali i meni je bilo sve gore.
Tada sam odlučila sa preuzmem kontrolu nad svojim mislima. Nije bilo lako i to je bio dugotrajan proces. U svemu tome mi je najviše pomogla jedna divna žena! Ona je Adela Mahmutović i vjerovatno ste čuli za nju ili ste čitali o njenoj borbi. Njoj se ono zlo, sa početka o kojem sam pisala, prišunjalo i zamislite ona mu se suprotstavila oči u oči. I ne trepeče, smije mu se i prkosi! Tada je zlo dovelo i još tri nova pojačanja i opet Adela i ne trepče. Samo se smije i vibrira najpozitivnijom energijom koju sam osjetila, toliko snažnom da je zarazna!
Zamislite, meni je pomogla staviti misli pod kontrolu osoba kojoj sam ja možda trebala pomoći.
Kada sam savladala svoje misli, svi simptomi su se povukli. Dešavaju se dani kada izgubim kontrolu nad njima, ali sada znam kako da ih savladam i svaki put je sve lakše.
Poznajem mnogo mladih žena koje muče muke sa poremećajem štitne žlijezde. Voljela bih da u komentarima podijelite svoja iskustva. Žena je vjekovima unazad naučena da mora da trpi. Stres nam se utisnuo u gene. A to nije fer.
Žensko tijelo je čudesna mašina. Stvaramo novi život od tačke! Moramo mu biti zahvalni svaki dan.
Čak i kada nam se čini da nas izdaje...



Nema komentara :

Objavi komentar

Post Ads (Documentation Required)

Author Info (Documentation Required)

 
BLOGGER TEMPLATE BY DESIGNER BLOGS