Postala sam MAMA!

subota, 11. kolovoza 2012.

Evo kradem malo vremena izmedju dva hranjenja mog malog najsladjeg vampira da napisem novi post jer me mnoge pitaju kako je sve proslo, a ja pocinjem zvucati kao pokvaren mlin.
Prosle sedmice u petak sam najavila novi post o mom progresu u 39-oj sedmici trudnoce ali me ustajanje iz kreveta iznenadilo. I to kako me iznenadilo! Vodenjak. O da! Ono kad je to-TO!
I nije me uhvatila panika nimalo, naprotiv bila sam tako uzbudjena sto cu napokon vidjeti nosic svog sina.
Osvrnula sam se po stanu i ustanovila da je ionako vec sve spremno bilo za dolazak bebe u zadnja3 dana jer sam dobila nekakav nagon da sve dovedem u red do zadnjeg detalja. Valjda porod zene predosjete... 

par minuta prije odlaska u bolnicu





Pokupim torbu, svoju najbolju prijateljicu, javim roditeljima i pravac bolnica bez puno frke. 

Na prijemu pregled, priprema i smjestaju me u predradjaonu i kazu da cekam kontrakcije.
I cekam ja, a sati se protegli ono nista. Svaki novi sat i novi ctg snimak koji ne pokazuje nista znacio je postepeni pad mog pocetnog ushicenja. Prolaze druge zene kroz sobu, budu tu sat- dva,  jaucu, dahcu- sala- beba! I tako prodefilira desetak zena pored mene a ja i dalje nista. Tako sam bila razocarana jer sam insistirala na prirodnom porodu, za njega sam bila maksimalno psihicki i fizicki pripremljena.
60 sati sam provela tu! bila sam tako iscrpljena jer tu je san nemoguc a to zene koje su prosle znaju zasto, predradjaona je izolacija tako da nisam uspjela jako dugo vidjeti nikog od dragih ljudi i vec sam postajala ocajna.
U nedelju navecer su mi stigli nalazi koji su kontrolisani svaki dan i nalaz je pokazao prve znakove upale ili neke infekcije. Doktori su ukratko objasnili da vise nemam sta cekati, prirodan porod u mom slucaju ne moze biti izazvan i ti slucajevi  se uvijek zavrsavaju carskim rezom.
Od trena te odluke do operacijske sale je proteklo svega 10 minuta. Sve se odigralo tako brzo da nisam stigla ni panicarit.
Aliiii budenjeeeeeee..... Aaaaaa! I sad me zaboli kad se sjetim! A da ne pricam da me u onoj polusvijesti protresao jos jedan zemljotres!

Uglavnom, sljedecih 48 sati je pakao a sve ostalo je lako ukoliko zena ima dobar razlog da ustane iz kreveta uprkos bolovima. Moj najjaci razlog je bio dojenje i zdravlje mog bebana tako da sam se oporavila i pustena sam kuci cetvrti dan nakon sekcije.

Sada uzivamo svaku minutu! Ne spavam skoro pa nikako a i bude mi zao da zaspim jer imam osjecaj da je svaka sekunda provedena gledajuci ga dragocjena... Danas cu da ukradem koji sat sna dok beba spava. Znam da moram biti odmorna kako zbog sebe tako i zbog Leona ali jednostavno sam toliko uzbudjena da me jos i umor nije uspio savladat!

P.S.
 Danas smo bili na prvoj kontroli kod pedijatra i beba je savrseno zdrava.
I slikice idu sljedece sedmice :*


P.S.S Jednostavno nisam mogla odoliti da ne postavim makar jednu slicicu :)
Po meni, ako ovo nije cista sreca, onda je najblize sto joj se moze zamisliti...



Broj komentara: 5 :

  1. Cestitam! Zelim vam sve najbolje u zivotu... da ste zivi i zdravi! Uzivaj u najtezoj i najljepsoj ulozi u zivotu - ulozi roditelja!!! Pozzz

    OdgovoriIzbriši
  2. cestitam od srca..i svaka cast pa nisi poludjelau predrađaoni-ja sam provela samo 6 sati-i bilo je dovoljno :/..
    kako god,bitno je da je proslo.Nase bebice su tu-ito je dovoljno da se svaki bol zaboravi..Nek su zivi i zdravi samo..
    Zelim ti sretan oporavak i najljepse trenutke uz sincica:))

    OdgovoriIzbriši
  3. Cestitke od srca za veoma hrabru mamu i slatkog malog princa,,,izgleda bajno,,,sve najjjjj

    OdgovoriIzbriši
  4. Cestitam, prekrasna si i ti i beba!Hrabra si ti ŽENA!:)

    OdgovoriIzbriši

Post Ads (Documentation Required)

Author Info (Documentation Required)

 
BLOGGER TEMPLATE BY DESIGNER BLOGS