Ko još vjeruje u ljubav?

četvrtak, 21. siječnja 2016.

Ovaj post neće  biti, kao do sad,  priča  koja se u nekoj rečenici  tiče svake žene. Ovaj post će biti samo moja priča. Znate, ja sam samo jednom u životu  voljela. I nije me stid to reći  pred svima. Čak  me nije stid priznati  da sam možda  u izboru  pogriješila. A opet, kad je srce znalo izabrat? Dobro, možda  ne bira najpametnije, al`  i sada se pitam da li srce  bira  najiskrenije? Čak i kad te ta ljubav, u kojoj te srce zarobi, često slomi i  do  kosti  zaboli, da  li  je  to ONA PRAVA?

Prije par godina sam upoznala jednu nanu. Mislim da nikad nisam upoznala stvorenje  koje odiše sa više mira nego ta divna nana. Nana  ima i didu koji je i nakon skoro 50 godina braka gleda očima punim ljubavi. Iz djetinje radoznalosti sam je pitala koja je magična  formula  tako sretnog braka. Nasmijala  se mojoj naivnosti, kratko se zamislila i puna neke teske sjete tiho rekla: "Biraj onog koji voli tebe, a ne onog kojeg voliš  ti..." Gledala je par sekundi u tačku na stolu ispred sebe, ramena slegnutih  kao da se sav teret  ovog svijeta spustio na ta stara  leđa, činilo mi se da tih par sekundi  nije ni disala. Onda je dignula glavu, udahnula snažno, u isto vrijeme razvukla onaj mili osmjeh i dodala: "I sa mužem  uvijek spavaj ispod jednog jorgana  koliko god ljuta bila!"
Tek sad, godinama poslije, sam uvjerena  da je ta divna nana  voljela nekog prije ovog života kojeg živi. I sigurna sam da je voljela nesretno ili zabranjeno. I koliko god me usrećuje  činjenica  da poslije oblaka uvijek dođe  sunce, utoliko me rastužuje istina da su mnoge velike ljubavi nesretne.
Ja sam na ovom istom mjestu,  gdje sam sad, dočekala i ispratila  najveću ljubav svog  života. Osjetila najveću sreću i očaj bez kraja i evo opet sam tu.
Sad kad sam godinu starija, opet se vraćam na to isto mjesto, da oživim najljepše  uspomene, da crpim  snagu iz očaja i shvatam  da su mi jednako vrijedne i loše  i dobre godine te moje ljubavi. I vratit ću  se svakog dvadeset prvog januara da se prisjetim svega što me učinilo osobom kakva sam danas.
A ta osoba  vjeruje u ljubav i poslije smrti! ZAUVIJEK!

Nema komentara :

Objavi komentar

Post Ads (Documentation Required)

Author Info (Documentation Required)

 
BLOGGER TEMPLATE BY DESIGNER BLOGS