Djecu treba tući!

subota, 1. travnja 2017.

Već dugo skupljam hrabrost i razmišljam da napišem ovakav tekst. Jesam li privukla vašu pažnju? Za one koji već drže telefon u ruci i biraju broj socijalne službe, provjerite datum. Prvi april je! ZA ove druge koji su se iz topa složili sa naslovom, ovo je tekst za vas!

Prije svega da razjasnimo, JA NISAM SAVRŠENA MAMA I JA NEMAM SAVRŠENO DIJETE!
Svi koji me prate od ranije primjećuju da ja roditeljstvu pristupam kao prilici da učim zajedno sa djetetom i da radim na tome da postajem bolja verzija sebe. Metode u odgoju koje trenutno koristim su  isključivo primjer. Dajem Leonu primjer kako treba da se ponaša i moja očekivanja su jasna. Probala sam kazne, probala sam potkupljivanja i nagrade i odmah da znate odbilo mi se o glavu.
Neka iskustva o tome možete pročitati u ovom tekstu Sve sto ste pročitale o roditeljstvu ne pali!
prije par dana sam malo pametovala na tviteru u vezi fizičkog kažnjavanja djece.

Jutros sam dobila priliku da svoje teorije testiram na primjeru i bila sam upravu! Naime jutros je Leon iz nekog razloga imao takav napad bijesa da mi je najiskrenije palo na pamet da ga šljapnem po guzici! U tom momentu mi je palo na pamet sve što sam samo par dana prije pisala i zastala sam. Leon je šutao po sobi sve svoje igračke za koje sam ja krvavo zarađivala da mu kupim, uplakan, slinav i bijesan. Posmatrala sam. Uložila sam svu svoju energiju da osvijestim taj trenutak, da isključim svoju emociju koju je izazvalo to njegovo ponašanje i osjetila sam njega. Taj njegov bučkuriš od emocija koji je u tom trenutku bio previše za njega. Znala sam da je njemu iz nekog razloga teže nego meni. Razgovarala sam mirno, pokušavala da ga saslušam takvog mucavog, plačnog i nerazgovjetnog. Govorila sam mirno, marljivo slušala i on se polako smirio. Nisam dozvolila da me jedno dijete povuče niz rijeku tog ludila nego sam zauzela poziciju da sam ja tu da mu pomognem da to ludilo od emocija savlada.
Sada da vas pitam. Koga vi poštujete? Da li više poštujete osobu koja vam namjerno nanosi fizičku bol ili poštujete osobu koja je u stanju da vas vodi u trenucima kada vas obuzmu emocije?
Ja poštujem nekog ko je racionalan i dovoljno emocionalno zreo da ostvari povezanost i komunikaciju sa mnom u trenucima kada mi je stvarno teško.
Bojim se ljudi koji su u stanju da me fizički povrijede. NE BRKAJTE STRAH I POŠTOVANJE NIKADA!
Ako slučajno brkate ove pojmove, imamo problem. Meni je to duboko uznemirujuće. Ako mislite da vaša djeca jedino mogu naučiti lekcije o poštovanju kroz batine, onda morate dobro da sagledate vaše ideje o ljubavi prema sebi, samopoštovanju i vrijednosti.




Ako želite da vaše dijete bolje podnosi stres, pokažite mu kako! Primjerom!
Napadi bijesa su manifestacija neke velike emocije koju dijete nije u stanju da svari i na taj način pokušava da je pokaže. Pokazivanje emocija je uredu! Svi koji su nas učili da nije uredu pokazati emocije od nas su napravili emotivne invalide.
Ne trebate vi prekinuti manifestaciju neke emocije kod dijeta nego trebate shvatiti emociju.

E sad ako još niste odustali od čitanja i govorite sebi "I ja sam dobijala batine kao mala pa sam ispala okej", da znate i ja sam. Odgovorite iskreno sada. Jeste li stvarno okej?
Da li imate anksioznost, socijalnu anksioznost, poremećaje u ishrani (uključuje prejedanje), teško ispoljavate emocije, imate li ili ste imali disfunkcionalne veze, jeste li imali poremećaje u učenju, jeste li imali puno partnera? Lista poremećaja u ponašanju ide u nedogled i sve je povezano sa fizičkim ili psihičkim traumama iz djetinjstva. Da budemo iskreni svi mi imamo nešto. Ja imam lepezu stanja jer i ja sam dobijala batine i nisam ispala kako treba! Zato roditeljstvo koristim da ispravim i svoje pogrešne uzorke u ponašanju.




Ali stvarno je jezivo. I u čemu je razlika? Djeca su samo mali ljudi. Mali ljudi kojima treba vodstvo. Da li želite da vaše sin odraste u osobu koja udara svoju ženu da bi pridobio poštovanje?
Ili želite da vašoj kćeri bude normalno da je udara neko ko treba da je voli?
Nadam se da ne! I nadam se da osuđujete takve ljude.

I za kraj da znate ako vam je teško izaći na kraj sa djecom ja vas ne osuđujem. Ja vas razumijem!
 JA VAS STVARNO RAZUMIJEM!
Ako mislite da ja nisam Leona pljusnula po guzi nijednom u životu, griješite. Jesam i kajem se. Dozvolila sam jednom ili dva puta da me mali čovječuljak izbije iz kolosjeka i to smatram ličnim porazom.
Ja biram da radim na sebi i na njemu svaki dan. Priznajemo svoje greške jer to rade odgovorni ljudi. Učimo stalno i napredujemo jer to rade uspješni. Osviještavamo trenutke i emocije jer to rade emocionalno zreli ljudi. Takve primjere postavljam svaki dan. Tako Leona odgajam.






4 komentara :

  1. Predivno... Tvoj lični kutak koji je koristan i za nas ostali! Samo nastavi!

    OdgovoriIzbriši
  2. Bravo za tekst! Potpisujem svaku reč! Pogotovo deo o poremecajima koja nosim zbog dobijanja batina u detinjstvu ! Gresim i sama cesto kao majka,ali radim ma sebi i nadam se uspevam !

    OdgovoriIzbriši
  3. Vi ste sjajna zena, i zapravo to sto vam se dogodilo je zbog toga sto zasluzujete nesto mnooogo bolje :-)

    OdgovoriIzbriši

Post Ads (Documentation Required)

Author Info (Documentation Required)

 
BLOGGER TEMPLATE BY DESIGNER BLOGS