ŠTA IMAŠ U NOVČANIKU, KREVETU I GAĆAMA?

srijeda, 1. veljače 2017.

Zadnjih par dana u Zenici se događalo nešto užasno.
Sunovrat humanosti.
Pomračenje razuma.
I opet nemam dovoljno riječi da opišem taj čin trovanja 20 uličnih pasa u jednoj noći tako da neću ulaziti dublje u tu temu. O tome su trebali da pišu mediji i da bez ustezanja osude taj čin svojstven opasnim sociopatama ali nisu. Nakon što su prenijeli osudu Udruženja za zaštitu životinja Šapa, otvorili su poligon na internetu raznim psihopatama da njihovo nakupljeno nezadovljstvo istresaju na nedužnim psima i djevojkama koje te pse na ulici hrane i brane. Danima su se pojavljivale izjave udruženja Stop ugrizu među kojima se, ja opravdano sumnjam, kriju baš ti isti trovači, jer imaju iste stavove u vidu rješenja problema pasa lutalica, medijski prostor se davao bilo kome ko je iznosio stavove protiv Udruženja, da bi u vrhuncu napetosti izašao i članak pun neimenovanih i anonimnih izvora da se psi izvoze vani u svrhe "vivisekcije", testiranja novog oružja na psima i kako se životinje muče i ubijaju.
Taj članak je prepisan sa drugog portala iz druge države sa prilično starim datumom ali niko od čitatelja ne bi takvu stvar primjetio. Burno sam reagovala i portal je obrisao taj članak.
Elem, da ne bude da sam članica udruženja i da je to razlog što stajem na njihovu stranu, ja sam jedino za dobrobit životinja. Ako iko koristi trenutno stanje da bi pribavio bilo kakvu materijalnu korist ja sam prva za to da se to sankcioniše i da se obznani ime te osobe. Znači IME, ne cijelo Udruženje jer ja znam ljude koji to rade iz čiste ljubavi!
Druga stvar je da novinari moraju paziti kada iznose svoje sumnje. Na Balkanu gdje žive ljudi koji pročitaju satirični tekst i u to povjeruju, "sumnja" je još nerazjašnjen pojam.
Znači sumnja na nekoga ne znači automatski da je taj neko kriv. Niko nije kriv dok se ne dokaže suprotno.
Novinari treba da snose odgovornost za informacije koje objavljuju i kome daju medijski prostor.

"Ali ovi iz šape kradu donacije, vozaju dobra auta, otkud im to?" Za one koji uporno postavljaju ovakva pitanja a za sebe tvrde da vole pse imam i ja pitanje za vas. Da ste zaista dobronamjerni, zar ne bi pitali koliko su pasa udomili a ne za koliko su ih "prodali" u instranstvo?
Uostalom, ako je to tako dobar i uhodan biznis, zašto muku mučimo sa 2000 pasa na ulici?
Zamislite da ja kao svaki dobar čovjek u gluho doba noći odem po ranjenog psa svojim "Audijem" i dovedem ga u svoj "skupocjeni" stan dok se ne oporavi, i neki "dušebrižnik" me optuži da ja to sve imam od fantomskih donacija, da sve radim iz koristi i da me treba (po kometarima na internetu u razblaženoj verziji) protjerat iz Zenice, jebat mamu itd...
Sve dok vas više brine šta se nalazi u nečijem novčaniku od brige za slabije i nemoćne bit će ovako kako je sad i gore!
Sve dok niste u stanju izgraditi svoj lični stav na osnovu relevantnih činjenica bit čete u mraku.
Sve dok niste u stanju prepoznati politički spin u medijima bit čete marionete.
Dok vi raspravljate ko krade i koliko, ko je kupio novo auto i vikendicu na Vlašiću, ko je kriv, neko na ulici je masakrirao psa ubodima nožem, neko je sinoć opet malog psa izbacio na ulicu, a ja sam, zajedno sa još par dobrih ljudi, psu našla novi dom.
 Ako želite da se nešto promjeni, krenite od sebe. Svijet će biti trun ljepši.


Broj komentara: 5 :

Post Ads (Documentation Required)

Author Info (Documentation Required)

 
BLOGGER TEMPLATE BY DESIGNER BLOGS